Nikola Tamindžić je Njujorški fotograf beogradskog porekla. Kad se ovako nešto čuje, u startu se pomisli da je u pitanju neki fotografski talenat kome je dosadilo da se više zaleće na ove naše vetrenjače ovde, prelomio je i otišao tamo negde jer je čuo da su ti neki tamo negde većinu svojih vetrenjača već konvertovali u šut. To čak i zvuči izuzetno realno, ali ovaj slučaj je nešto drugačiji. Nikola je pre nešto sitno dvocifreno godina otišao u Nujork da se snađe, jer ovde se baš i nije snašao i u tom snalaženju počeo i ponešto da fotografiše i što bi se reklo, krenulo mu.
.
.
Nakoliko godina kasnije, tačnije rečeno prošlog četvrtka, otvorio je svoju prvu izložbu ovde u Beogradu, a par dana kasnije, tokom vikenda na istom mestu, održao i par interesantnih predavanja.
Iako je sve bilo zamišljeno kao pitanje-odgovor koncept bez nametanja teme, nekako se udesilo da su pričom mahom dominirale teme njegovih iskustava u fotografisanju noćnog života grada koji nikada ne spava i o započetoj seriji provokativnoj imena, a i sadržaja, “Fucking New York”. I naziv ovog posta je njegov kratki opis jedne od jačih fotografija iz tog serijala. Meni se posebno svideo fazon sa monitorom na kome su se menjali “odbačeni” snimci, ravno hiljadu njih i to bez ikakve obrade.
.
.
.
Izložba u Domu omladine je otvorena do četvrtka (03. oktobra) u sali na spratu. Nađite vremena kad ste u centru i obiđite je, uopšte nije dosadna, čak na protiv.
.