Divno, predivno praskozorje od juče ujutru.
.
.
.
Ozbiljno razmišljanje iz naziva je vezano za to kako je ova fotka nastala. Juče rano rano ujutru, toliko rano da sam prvo mislio da je još uvek noć, potera mene bešika na šetnju do klonje. Ništa čudno nakon kasnog piva. U povratku u krevet shvatam da već sviće, bacim kratak pogled kroz prozor i imam šta i da vidim. Sunce skriveno iza jutranjih mestimično bušnih oblačića šiba na horizont fenomenalne zrake kroz zrak. Iz nekog razloga moj prvi impuls je bio da dohvatim mobilni telefon i snimim OVO.
Tek nakon par snimaka napravljenih laganim dirkanjem displeja i kačenja odabranog na instragram, doprlo mi je do mozga da tu malo pored na stolu, odmah do mesta gde je stajao mobilni, imam i fotoaparat. I naravno uzmem aparat i napravim još par snimaka. Ispratim još malo taj prizor i jutarnje divljanje mladih lastavica, i vratim se u krevet …
… i ne mogu oči da sklopim. Prosto, nije mi dala mira činjenica da sam u momentu kada ničim nisam bio ograničen u izboru, prvo odabrao mobilni telefon, a tek onda fotoaparat. Kako je to moglo da mi se desi? Nakon nekog vremena ipak sam zaspao, ali ta unutrašnja debata mi se ceo dan vrtela po glavi.
Onda jutros vidim da je Darko na Fejsu podelio svoj slučaj da sve više fotografiše bez obrade i objave i meni ponovo krenu misli da glume lastavice. Nekako mi iz sećanja doleteše neki retki i čudni momenti kada sam kao klinac u momentima besparice i dokolice praznim aparatom škljocao po sobi ili s prozora. Prvo je to bilo kao neko zezanje, onda mi je na neki način postalo skoro nebitno što u aparatu nema filma. Važnije mi je bilo škljocanje
Sad kao mator sam u nekim momentima počeo da bežim u fotkanje mobilnim. Jeste, nije to baš to, ali je meni možda baš to. Odsustvo bilo kog tehničkog kvaliteta me nekako oslobađa preterane brige, a opet činjenica da svaki rezultat postaje momentalno vidljiv svima mi ne dopušta da budem preterano opušten. Meni to za sada radi, ali ni u kom slučaju nije opravdanje da se kada je moguće, umesto mobilnim, nešto snimi sa nešto više kvaliteta i opcija podešavanja.
Sve vreme mi je jasno da bi bilo jako dobro da se malo nateram da fotoaparat koristim češće od telefona, ali nekako ne želim da se odreknem te opuštenosti koju mi mobilni telefon, kao jedna fenomenalna združena evolucija instant fotografije i ToyCamera pokreta toliko lako pruža i koliko mi to u stvari prija.
Misliću o tome …